Prijatelj se tuži da se njegova biblioteka povećava, a on ima sve manje vremena za čitanje. Budući da i prostorom oskudijeva – nema svoju sobu za rad – većina lektire odnedavno završava pokraj WC školjke. Isprva su, kaže, to bili stripovi, ali s vremenom se period boravljenja na WC-u produljivao, sukladno s težinom lektire i jačanjem potrebe za intimnim prostorom. Sada se tamo mogu naći knjige u rasponu od poezije do arhitekture, a zbog 45 do 60 minuta koje ondje provede, noge mu utrnu, djevojka galami, a hemeroidi prijete.
Davno sam napisao pjesmu na tu temu i prijatelj me zatražio da mu je pošaljem. Kod mene se situacija kreće u drugome smjeru: stan u koji sam nedavno uselio ima najmanju kupaonicu/WC na svijetu, tzv. kupaonicu za hobite, jer se čak i ulazi na manja vrata. Prostorija je zgurana ispod stepeništa, a veličina se najbolje može predočiti ako kažem da istodobno mogu prati zube nad lavaboom i prilično točno naciljati školjku i pišati. Školjka se k tome i klima te je ta nestabilnost i skučenost pri velikoj nuždi pogodna jedino za poeziju, po mogućnosti kraće pjesme, nastale u dahu, u zamahu inspiracije, kada se duša naglo oslobađa zemaljske nečisti.
