Toliko svile se odmotava
Pod mojom kožom neprekidno
Da su me staratelji morali skloniti
U taj hram shaolina, među krčmarsko svećenstvo
Tu ćeš, rekli su, mala
Učiti pisati nogom po vjetru
I vjetrom po gradskim morima
Izučiti ćeš vještinu
Bacanja letećih olovčica
( Da zatvorenih očiju razvežeš pupak
I rasiječeš bradavicu )
Vidjela sam kako pjevaju i ljube ludi učitelji
Kako preskaču lipu i vodotoranj
Ponekad pripiti trče uz zidove kuća
Ali ujutro trijezno pometu svoje gole sobe
Nježno obuku svoje gole žene i mladiće
Povežu ono što je ostalo od kose
U perčin rečenica
I lebde iznad svetih tastatura
Prvu sam lekciju svladala iz domaćinstva
Složila sam svu svilu u bale
Kao u malom dućanu metraže
Trebalo mi je trideset godina
Još toliko će mi trebati
Da razvrstam dugmad riječi
I sve te aplikacije
Bojim se, u međuvremenu,
Ostarit će učitelji, popušit će svoje lule vjere
A s njima i hrabrost i mudrost
Strah me što će se dogoditi s njihovim kostima po čitankama
Tu nitko živ više neće moći
Sastaviti pjesnika