1.
Truo je Balkan
u pjesmi francuskog pjesnika:
Krv, duhan i paprika,
Svaki put tužna priča
I jato vrana na obzorju.
Kada se karte ispremiješaju
opet smo na početku:
Plamen. Krik. Eksplozija.
Trideset tijela na hladnom asfaltu:
To je samo krv!
To je samo osveta!
To je samo vjera!
On se opet napio:
Bio je Bog i pravda
i prašina na zaslonu.
Eksplozija u diskoteci,
Na središnjoj autocesti,
U garaži
multinacionalne kompanije:
To je samo krv!
To je samo cesta!
To je volja namjesnika!
Diktat bez vokala,
Štektanje glasova,
Prazna noć bez zvukova:
Klub se, eto, zatvara
sada i zauvijek.
2.
Ona. Krš. Ona. Krš. Ona.
Ona.
Eksplodira.
Fotografi i grmljavina.
Oluja pere ulice poslije atentata.
Nije u Marseillesu,
Nije u Sarajevu,
Nije atentat.
Olujno jugo razvaljuje
podsvijest i konstrukcije.
Praporci na mikrofonu: simulacrum i mir.
Tišina slijepe pjege,
Tragovi nasilja na pločniku.
Nasilje u trbuhu.
Konj u propnju
na idiličnoj fotografiji:
Život kao slika.
Oko nje tragedija:
Događanje,
Cvjetovi zla,
Nježna ruka ubojice.
Bataille na televiziji,
Prerezane žile, kosa
Razorena vjetrom:
teror na horizontu
koji se približava.
Grmljavina ne prestaje.
Kilometri pustoši i
Parapsihologije:
Plastični novac ne odzvanja i
ne šušti
Pljušti kiša u Aix en Provenceu
A mjesec se objesio na obronke
Sainte Victoaire
Konj u propnju,
konjanik se rasprskava:
Aix.
Voštani strojevi u napuštenoj tvornici.
Bum! Bum! Bum!
Snijeg. La neige La Celle.
Grad i pustopoljina.
Brigitte i Maria.
Neige.
Ne želiš.
Ne žališ.
Ne žuriš.
Ne
Ž.
Barjols – La Celle – Tourves – Sarajevo.
svibanj-lipanj 2016.